Godina za godinom prolazi i uvijek u isto vrijeme obilježavamo sjećanje na žrtvu Vukovara i Škabrnje 1991. god. S posebnim pijetetom podsjetili smo se na najtužniji i ujedno najslavniji dan u našoj novijoj povijesti. Uz prigodan program obilježili smo sjećanje na tako važan dan.
Na početku programa, učiteljica povijesti govorila je o herojima koje ne smijemo zaboraviti i njihovoj ljubavi koja je bila jača od svega. Govorila je o njihovom preživljavanju čak stotinjak dana u skloništima, dok su na grad padale stotine i tisuće mina, raketa i bombi. Ti su ljudi morali ostati jaki i dok su gledali da od njihovih kuća ostaje samo hrpa cigli i oblak prašine. Gutali su bol ostajući bez oca, muža ili brata koji su slabo naoružani krenuli na agresora. Plakali su u kolonama držeći u rukama samo vrećicu onog što su mogli ponijeti iz svojih domova, gladni i žedni odlazeći u progonstvo.
Program se nastavio uz prigodne pjesme te upoznavanje Vukovara kroz prezentacije u izvedbi učenika osmog razreda. Budući da su bili na terenskoj nastavi u Vukovaru, učenici osmog razreda imali su zadatak napraviti prezentaciju jednog lokaliteta iz Vukovara koji ih se najviše dojmio . Nakon toga su pripremili kviz za ostale učenike. Učenici su na zanimljiv način ponovili što su danas čuli.
Učenici su potom zapalili lampione ispred škole za sve one ljude koji su hrabro dali život za svoju domovinu. Svjetlo lampiona nas je podsjetilo da heroji žive vječno jer oni jesu svjetlo. Veliko im hvala za sve i neka im je laka hrvatska zemlja.
Tekst: Mirjana Brdar, prof. povijesti
Fotografije: Mateja Dumančić, pedagoginja
