Nastavnice Monika Mrkonjić i Anja Tokić iz Osnovne škole Antunovac jedne su od sudionica edukacije koje se provode u sklopu projekta „E, baš hoću biti poduzetnik“, a koje su krenule krajem kolovoza. Prvi modul edukacije „S1_D1_T1 Inovativno poduzetništvo zajednice“, pod vodstvom norveških partnera iz Visoke škole za zeleni razvoj, otvorio je neka nova pitanja i izazove rada u lokalnim okruženjima poput škole, ali i donio entuzijazam, nove modele rada i teoriju koja se uskoro pretvara u praktične modele rada u zajednici.
Metodologija “See One – Do One – Teach One (Pogledaj – Napravi – Pouči) prilagođena je specifičnim zahtjevima zajednice i utvrđenim izazovima u njoj, a teme koje uključuje su razvoj poduzetništva u ruralnim zajednicama, važnost inovacija i kreativnih poslovnih modela u funkciji razvoja zajednice kroz mobilizaciju dostupnih lokalnih resursa.
Kako bi vam uspješno prenijeli barem djelić atmosfere koja je ispunila hol Osnovne škole S.S. Kranjčević u Levanjskoj Varoši u kojoj se i održala edukacija, donosimo vam kratak razgovor s nastavnicama.
Ovo su njihovi dojmovi.
Je li vam ovo prvo iskustvo sudjelovanja na edukacijama iz područja poduzetništva?
Monika: Ovo mi nije prvo iskustvo, ali mogu reći da je bilo krasno iskustvo jer su to predavači i profesionalci koji se bave temom koja je važna za projekt. Čula sam dosta toga novoga, a najviše me zainteresirala priča o regenerativnoj poljoprivredi. To je nešto što mi je skroz novo. Predavači su susretljivi i komunikativni i imaju veliko iskustvo u različitim područjima rada u zajednici i zaista se od njih moglo naučiti nešto novo.
Anja: Meni je ovo drugo iskustvo na ovakvim radionicama na stranom jeziku. Začudo, puno toga sam razumjela obzirom da smo pričali o poduzetništvu, ekonomiji i poljoprivredi što su teme s kojima se bazično ne bavim. Škola je puno toga radila ranije ali to sada možemo nazvati određenim imenima, smjestiti u neke ladice i lakše planirati aktivnosti.
Ima li neka tema koja vam je ostala nejasna?
Anja: Za sada je puno teorije koju moramo pretvoriti u aktivnosti. Primjeri dobre prakse koje smo dobili dolaze iz različitih zajednica i konteksta pa će nam trebati vremena i energije prilagoditi ih u naš lokalni kontekst i u naše zajednice.
Koliko nastavnik u odgojno-obrazovnom procesu mora imati različitih uloga? Moraju li oni biti poduzetnici, mađioničari, odgojitelji i nastavnici…. Koje su vještine koje su potrebne nastavnicima za pokretanje akcija u zajednici?
Monika: Vještina strpljivosti je prva koja mi je pala na pamet i koja je jako važna. Svaka generacija donosi svoje i sa svakom od njih moramo pronaći način da odrade veći dio posla, a da je nastavnik samo moderator, onaj koji usmjerava učenike za pokretanje akcije.
Anja: Problem s današnjim generacijama je manjak koncentracije. Oni žele dinamiku i izmjenu aktivnosti, zanimljivu i brzu tik tok prezentaciju, bez puno priče. E to je ono što je nama izazov i gdje se moramo prilagoditi suvremenim načinima komunikacije i prezentacije.
Osjećate li se osnaženo nakon prve edukacije?
Monika: Apsolutno. Kroz rad u skupinama smo naišli na nove ideje koje će nam pomoći da pokrenemo akcije u svojim školama. Nakon edukacije vraćamo se u škole s novim mišićima (smijeh).
Na fotografiji s lijeva prema desno: Anja Tokić, Monika Mrkonjić, Rhyse Evan, Johan Barstad, Tomislav Duk i Snježana Kralj.
Edukacija je provedena u sklopu projekta “E, baš hoću biti poduzetnik”.
Projekt „E, baš hoću biti poduzetnik“ podržan je sa 1.007.611,82 kuna financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP financijskog mehanizma. Cilj projekta je unaprjeđenje vještina učitelja i drugih odgojno-obrazovnih radnika iz područja STEM-a, IKT-a, poduzetništva i rada s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama i nadarenim učenicima u osnovnim školama.
Community Foundation Slagalica – Zaklada “Slagalica” – Projekt HobIT